Danas se svi plemeniti i čestiti ljudi, a posebno Bošnjaci, s istom tugom kao i prije 32 godina, prisjećaju svojih 16 sunarodnika (jedne žene i 15 muškaraca) koji su na putu do svog posla, iz autobusa koji se kretao na relaciji Priboj-Pljevlja selektivno izdvojeni, zverski mučeni i ubijeni, a njihova tijela sakrivena i do danas nisu pronađena.
Jedina krivica ovih plemenitih ljudi, bila je njihovo ime, njihova vjera i odlučnost da ostanu živjeti na svojoj djedovini.
Ovaj gnusni zločin je veoma bitan pokazatelj do kojeg stepena čovjek može biti otrovan mržnjom i neprijateljstvom prema drugom i drugačijem, ali nam takođe jasno manifestuje odgovornost svih ključnih faktora u jednom društvu, od vladajućih struktura i političara, preko akademije nauka i intelektualaca do vjerskih predstavnika i medija. Postavlja se pitanje – kakvom ideologijom hrane svoj narod i širu zajednicu!?
Ovaj, kao i sve ostale zločine, ne smijemo zaboraviti, ne zbog toga da bi smo u neprijateljstvu živjeli, već da bismo zaštitili buduća pokoljenja od ponavljanja istih zločina.
Iako je već 32 godine prošlo od ovog zločina trebamo ostati ustrajni u borbi za pronalaženje tijela stradalih i njihov dostojanstven ukop kao i za dunjalučku satisfakciju njihovih porodica, tako što bi im društvo priznalo status civilnih žrtava rata. A ahiretska satisfakcija je inšaAllah osigurana.
Molim Svemoćnog Stvoritelja da bespravno pobijenima u ovom gnusnom zločinu podari džennet i Svoju blizinu, porodicama lijepi sabur a ostatku društva iskrenu opomenu i pouku!
Muftija sandžački Muhamed ef. Demirović